ponedjeljak, 01.05.2006.
Nostalgija
Koraci.
Odlucni, snazni.
Odnesose me na neka mjesta
daleko od poznatih ulica i mjesta,
na kojima sam znala satima da sanjam.
Nosili su me i tada u nepoznate krajeve,
ispunjavajuci jednu djeciju dusu
toplim razglednicama slucajnih prolaznika.
Da sam samo znala gdje ce se put okrenuti,
obratila bih vise paznje na stare slike.
Zastala bih malo duze pored klupe u parku,
ispred novog pozorista, i oronulog standa,
na kome su zimi prodavali kestenje.
Voljela bih da sam mogla da oslikam
svaki pojam u ladicama uspomena,
u povezu pohranim negdje u cosku,
da kada se uzelim ulica staroga grada
dovoljno da mi bude samo da zavirim.
Ne bi se neke strane ceste cinile presirokim,
a daljine previse hladna i opaka.
Ne bih, cini se, zalila ni za prosloscu,
dalekom da vec pocinje da blijedi.
Da sam znala da ce se putokazi pomjesati,
prosla bih svakom ulicom bar dva puta,
da u glavi ocrtam mapu starog zivota.
Da, bezbriznog i bez glavobolja,
tamo gdje smo svi bili "svoji",
gdje smo i sa nepoznatim licima sigurni bili.
A ovdje, ovdje udisem neki tudji vazduh,
hranim se drugacijom hranom,
nikako ukusnom i neprirodnom,
kroz vodu ne mozes ni da pogledas,
jer ta strana voda cak i ukus ima!
Gdje su oni bistri potoci u dolinama,
u kojima sam nespretno i sa osmijehom gazila?
Po dalekim poljima lutala sama,
bacajuci pogled od zbuna do zbuna,
trazila blago, ne znajuci da sam bila okruzena njim.
Koraci moji, kuda me dovedoste?
Zasto mi pod nogama put izbrisaste,
da sad, izgubljena, po nepoznatom svijetu lutam?
subota, 29.04.2006.
Dobrodosla medju plavuse!
Kazu:
Jedna od najpoznatijih balkanskih crnki rešila je da na koncertu na beogradskom Ušću, 17. juna, publiku iznenadi potpuno novim imidžom, pa je svoju dugu kosu ofarbala u svetloplavo, piše dnevnik „Blic” u broju od utorka. Operaciju pretvaranja crnke u plavušu izvela je Cecina dugogodišnja frizerka, odskora i kuma Bucka. „Na tu ideju smo zajedno došle. Njena publika, pred koncert na Ušću i izlazak nove ploče, očekuje da vidi jednu novu Cecu. Ona je žena kojoj transformacije veoma prijaju. Obe smo oduševljene time kako joj stoji plava kosa. Odlično izgleda. Ipak, priznajem, imala sam veliku tremu dok sam je farbala i nisam bila mirna sve dok nisam videla osmeh na njenom licu”, otkriva frizerka. (Mondo)
Hmmmm...sta reci?
Mislila sam da ce ostati vjerna svojoj boji, u kojoj je, moram da priznam, dosta otmenije izgledala.
Ovako se samo uklopila u mnogobrojne plavuse-wannabe i izgubila neki svoj signature look.
Ne izgleda lose...samo je promjena drasticna nakon toliko godina.
Ali sve da se bude centar paznje!
subota, 25.03.2006.
Paunovi
Jeste li primjetili koliko su muskarci poceli da obracaju paznju na svoj izgled?
Čini mi se, gdje god se okrenem, a pogotovo kada izadjem, vidim sredjene tipove od glave do pete, sa interesantnim i mastovitim frizuricama, pramenovima, pa ponekad čak i sminkom. Rekli bi neki - pederi. No, danas to nema veze sa pederima.
Metroseksualci, kako ih danas zovu raznorazni magazini.
Urbani muskarci koji sve vise i vise vremena provode troseci vrijeme i novac u svrhu sto boljeg izgleda. Pedekir, manikir i ostali kozmeticki tretmani su postali i dio njihovih dnevnih rasporeda.
Narcisoidnost im se uvukla pod kozu. Međutim, to nije ona uobicajena narcisoidnost - zaljubljenost u samog sebe, već jednostavno zelja da i oni izgledaju kao modeli po magazinima i reklamama. I ne samo to, već vise nije ni interesantno zivjeti u neurednim stanovima, sa rasparenim namjestajem cija je glavna svrha samo potreba. Promjenili su se, ne samo od glave do pete, već su stilom ogrnuli i svoju okolinu.
No, to mogu da razumijem.
Ali jedna od stvari koje ne mogu da svarim jeste brijanje.
Možda ja nisam u koraku s vremenom što se toga tiče, pa je pravi muskarac po mom ukusu onaj koji pokazuje i odlike muskarca (a najveca je maljavost), ali mi nije jasno šta može biti privlacno kod visokog, lijepo razvijenog muskarca sa glatkim nogama?
De gustibus non est disputandum, sto bi rekao moj profesor latinskog. O ukusima se na raspravlja. Ok, prihvatam (jos uvijek zbunjeno vrteci glavom) 
Druga stvar - pomenuta sminka.
Iako će vecina da odmahne rukom i da se svom silom suprotstavi puderu ili maskari, ipak ih radoznalost neće zaustaviti da saslusaju kako će im lice ljepse izgledati kada lice namazu ovom ili onom kremicom. Prije sam na prste mogla da prebrojim ovakve, a sada moram i tudjima da se poslužim. Ocupane obrve su vise postale i uobicajenost. Neće muskarci da vise budu sinonimi za grubocu i zapustenost. Sada su na scenu stupile neke druge podrase - muskarci pod uticajem mode i stila.
I nemoj da se neka muskarcina nadje uvrijedjena ovim!
Znamo mi i dalje da i takvi postoje u ogromnom broju, retroseksualci sa „tepiscicem” preko grudi, kako to lijepo opise jedna moja prijateljica, na drugom kraju ljestvice, oni koji odlucno odbijaju da porade na svom izgledu, jer „to ih ne čini dovoljno muskarcima”.
Lijepo je vidjeti i jedne i druge, ali kao na slag na torti, uvijek možemo da potrazimo sliku mjesavine prvih i drugih - Dejvida Bekama 
nedjelja, 19.03.2006.
Ne kisi...
Kisa je ponovo prestala.
A taman sam se obradovala da cu jedan dan moci da uzivam u tami. Zvuci cudno, neko zeli kisu i hladnocu. Ali da zivite ovdje gdje sam ja, i vi bi ste se zagarantovano uzeljeli istog.
Mada, s obzirom da sam zarobljena izmedju ova cetiri zida, i nemam neke koristi od te iste kise.
Sjecam se dana kada bih se vracala iz skole, dok se topla proljetna kisa slivala niz moje lice. Upijala se u kosu, dajuci joj neki poseban oblik, sa mnogo vecim kovrdzama. Bila je i meksa na dodir. Zao mi je bilo i da tu kisnicu isperem iz nje.
Onda sam, silom prilika, dobila naocale. I kako sam mogla i dalje da trcim po kisi?
Morala sam da se krijem ili da ih skidam, jer ne bih nista mogla da vidim kroz njih. Cak ni same kapljice nisu pomagale. Pokisla bih cijela, a jos bih uz to morala da mislim cime cu da obrisem stakla. Iritirajuce.
Od tada sam kisovite dane provodila kraj prozora, kupeci inspiraciju iz tih tananih nebeskih linija, mastajuci, kao i uvijek, o nekim boljim svijetovima. Lagana muzika sa radija i knjige oko mene, sareni zidovi i prazne ulice. Svijetlo sam palila rano, ali po potrebi. Uzivala sam u mracnim odajama, uz jedva vidljivu svjetlost sa vana. Heh..
Bezbrizno doba.
Sad povremeno uzivam u njoj na njegovom ramenu.
Kisa nam je bila podloga za prve zajednicke dane. Zato me ponekad i vrati u proslost. Da uz te srecne dane, udisem sadasnjost punim plucima.
subota, 18.03.2006.
Bezobrastina!
Jedna od stvari koja me strasno iritira su muskarci koji se postavljaju prema zenama kao nizim bicima. U periodu puberteta, prosla sam, kao i vecina tinejdzerki, kroz jednu fazu kada sam se zestoko zalagala za feminizam i zensku ravnopravnost, medjutim, kako sam odrastala, odredjeni stavovi su se mijenjali. Ne zato sto sam pomislila da je feminizam glupost, vec zato sto sam oduvijek mislila da sve ima svoje granice. Jos uvijek sam za to da zene imaju ista prava, ali ne treba biti fanatik.
Isti takav pogled imam i na sovinizam.
Razumijem donekle zasto neki muskarci imaju vecu potrebu da pokazu da mogu da kontrolisu situaciju, ali zasto neko mora da bude totalni idiot i pravi nekoga drugog budalom u toj namjeri?
Sem toga, u sve to kada se ukljuci i faktor zvani "godine"...grrrrrr
Znaci, ako sam zensko, pa jos i ako sam mladja mnogo od nekoga, momentalno nisam sposobna za neko logicno razmisljanje, te bi trebalo da slusam raznorazne kompleksase i njihove ispade u obliku naredbi!
Dosta sam cutala.
Ne interesuje me da li ce misliti da sam bezobrazna, jer isto tako i ja o njima mislim.
Postovacu ih, dok god oni mene postuju, ali sto kazu Maratonci, nije ni Mirko budala! :)